Riječi utjehe | Drugi nastavak serijala o strahu od smrti
„Svi ćemo jednom umrijeti. Nemoj o tome razmišljati.“
Takve riječi možemo čuti kada pokušamo nekome povjeriti svoj strah. Možda su izgovorene s dobrom namjerom, ali pitanje ostaje. Kako prestati misliti na nešto što nas duboko uznemiruje? Kako pronaći mir kada nas plaši mogućnost da ćemo izgubiti sve što poznajemo i ljude koje volimo?
U prvom nastavku govorili smo o strahu od smrti. Danas se pitamo koliko daleko možemo doći oslanjajući se na vlastite snage i gdje Biblija pronalazi razlog za nadu.
Gdje prestaju ljudske snage?
Možemo mnogo naučiti o životu. Možemo pažljivije birati kako ćemo provoditi svoje dane, njegovati odnose i pokušavati razumjeti ono što nas plaši. Sve to ima vrijednost.
Ipak, ostaje granica koju vlastitim razmišljanjem ne možemo ukloniti: ne možemo sami sebi osigurati vječni život.
Biblija smrt naziva neprijateljem koji će biti uklonjen (1. Korinćanima 15,26). U tom je retku važno i priznanje stvarnosti smrti i obećanje njezina kraja.
Zato pred gubitkom ne moramo glumiti ravnodušnost. Prazna stolica za obiteljskim stolom može boljeti i onda kada razumijemo da je ljudski život prolazan. Objašnjenje ne može zamijeniti prisutnost osobe koja nam nedostaje.
Bog vidi koliko nas strah može vezati
U Poslanici Hebrejima opisani su ljudi koje je strah od smrti držao u ropstvu tijekom života. Kristovo poslanje povezano je s njihovim oslobođenjem (Hebrejima 2,14–15).
Taj opis možemo prepoznati u trenutku kada briga o budućem rastanku zasjeni ono što upravo živimo. Sjedimo uz svoje bližnje, a mislima smo već u danu kada ih možda neće biti. Željeli bismo biti prisutni, ali misli odlaze prema gubitku.
Takvom čovjeku potrebni su strpljenje, blizina i prostor da iskreno izgovori što ga muči. Nije dovoljno požurivati ga da bude hrabar.
Na čemu se temelji biblijska nada?
Biblijska nada oslanja se na Boga koji po Isusu Kristu daje život.
Kada je Marta izgubila brata Lazara, Isus joj je obećao njegovo uskrsnuće. Zatim joj je rekao da je on uskrsnuće i život te da će onaj tko vjeruje u njega živjeti i ako umre (Ivan 11,23–25).
To obećanje usmjerava naš pogled prema Božjoj moći da vrati život. Upravo tu kršćanska nada nalazi svoj oslonac.
Kako bi izgledao naš današnji dan kada bismo tom obećanju dali više mjesta? Bismo li lakše odvojili vrijeme za razgovor, pažljivije slušali, slobodnije pokazali ljubav?
Ta pitanja ne traže brz odgovor. Mogu biti početak tihog, iskrenog razmišljanja.
S nadom, čak i kada je teško
Pavao poziva vjernike da ne tuguju kao oni bez nade, povezujući tu nadu s Isusovom smrću i uskrsnućem (1. Solunjanima 4,13–14). Nada i tuga mogu biti prisutne zajedno.
Ne moramo skrivati suze niti se osuđivati zato što nas pomisao na rastanak još boli. Možemo Bogu povjeriti upravo ono što nam je najteže izgovoriti.
Za danas je možda dovoljan jedan mali korak: zastati uz Isusovo obećanje i dopustiti sebi da o budućnosti razmišljamo i s nadom. U biblijskoj poruci postoji obećanje ponovnog života.
Sljedeće nedjelje nastavljamo pitanjem: „Što Biblija govori o stanju mrtvih?“
—
Izvor za pripremu: Institut za izučavanje religije, “„Postoji li rešenje za strah od smrti?“” (https://religija.me/postoji-li-resenje-za-strah-od-smrti/)
Datum: 27. rujna 2026.
Tekst pripremio: Branimir Kristović
Osmrtnice Dubrovnik