Kako je Isus pokazao da je tuga prirodna
Bez obzira na životno iskustvo, uvjerenja ili vjeru, gotovo svatko se tijekom života suoči s gubitkom voljene osobe. Tuga, praznina i osjećaj nedostajanja dio su ljudskog iskustva koje povezuje ljude svih generacija.
U Evanđelju po Ivanu nalazimo događaj koji već stoljećima privlači pozornost upravo zbog svoje ljudske dimenzije. Lazar, Marta i Marija bili su među ljudima koje Evanđelja prikazuju kao posebno bliske Isusu. Njihov dom u Betaniji bio je mjesto gdje je često navraćao, a sestre su ga nazivale svojim učiteljem. Svi izvještaji upućuju na to da je Isus bio posebno vezan uz Lazara.
Jednoga dana Lazar se teško razbolio. Obitelj šalje poruku Isusu očekujući da će doći i pomoći prijatelju. Međutim, prije njegova dolaska Lazar umire.
Kada Isus napokon stiže u Betaniju, susreće obitelj u žalosti. Marta izlazi pred njega, a kasnije dolazi i Marija. Oko njih su prijatelji i susjedi koji zajedno tuguju.
U tom trenutku događa se nešto što mnoge iznenađuje.
Isus ne pokušava zaustaviti njihove suze. Ne prekorava ih zbog tuge. Ne govori da trebaju biti jači.
Naprotiv.
Vidjevši njihovu bol, i sam postaje duboko potresen.
Evanđelje bilježi jednu od najkraćih, ali i najpoznatijih rečenica u Bibliji:
„Isus zaplaka.“
(Ivan 11,35)
Mnogi se pitaju zašto je plakao. Prema izvještaju, Isus je znao što će uskoro učiniti. Ipak, kada se našao pred ljudskom boli, nije ostao ravnodušan.
To pokazuje da suosjećanje nije isto što i nemoć. Isusove suze govore da razumije ono što ljudi osjećaju kada izgube nekoga koga vole.
Možda upravo zato ovaj događaj i danas privlači pozornost. Ne zato što daje brz odgovor na svako pitanje o smrti, nego zato što pokazuje da Bog nije dalek promatrač ljudske patnje.
Prije nego što donosi utjehu, Isus dijeli bol.
Prije nego što govori o uskrsnuću, stoji uz ožalošćene.
Prije nego što čini čudo, plače s onima koji plaču.
Za mnoge ljude upravo je to jedna od najutješnijih poruka cijelog Evanđelja.
Biblijske reference
- Evanđelje po Ivanu 11, 1–44
- Evanđelje po Ivanu 11, 33–36
- Evanđelje po Ivanu 11, 25–26
Za razmišljanje
Jesu li vam u trenucima tuge više pomogli odgovori ili prisutnost osobe koja je bila uz vas?
Kako na vas djeluju Isusove suze pred Lazarovim grobom?
Možda vam trenutno ne pada nikakav odgovor na pamet.
I to je u redu.
Nismo svi navikli zastati i razmišljati o ovakvim pitanjima.
Ponekad neka riječ ostane u nama danima ili tjednima, a njezino pravo značenje razumijemo tek kasnije – u razgovoru, nekoj životnoj situaciji.
Dovoljno je zastati na trenutak i dopustiti sebi razmišljati.