Kad izgubimo voljenu osobu, često nam nedostaju najjednostavnije stvari: njezin glas, poznati koraci, razgovor za stolom. Ponekad bismo dali mnogo za još jedan običan dan zajedno. Iz te čežnje rađa se pitanje koje je teško izgovoriti bez suza: postoji li nada da ćemo se ponovno vidjeti?
Biblija tu nadu povezuje s uskrsnućem. U središtu njezina odgovora stoji Isus Krist i obećanje života koje Bog daje po njemu.
Nada izgovorena usred žalosti
Kad je umro Lazar, njegova sestra Marta dočekala je Isusa s boli i vjerom. Znala je za obećanje da će njezin brat uskrsnuti u posljednji dan. Isus joj tada govori da je on uskrsnuće i život te da će onaj tko u njega vjeruje živjeti i ako umre (Ivan 11:23–25).
U tom istom izvještaju čitamo da je Isus zaplakao (Ivan 11:35). Pred tuđim gubitkom pokazao je duboku sućut.
U tome možemo pronaći ohrabrenje i za vlastitu žalost. Suze i nada mogu postojati zajedno. Osoba koja vjeruje u uskrsnuće i dalje osjeća prazninu i treba blizinu, strpljenje i vrijeme. [1]
Zašto je Isusovo uskrsnuće temelj nade?
Apostol Pavao naziva uskrsloga Krista „prvinom” onih koji su umrli. Tom slikom povezuje Isusovo uskrsnuće s budućim uskrsnućem njegovih sljedbenika. Navodi i redoslijed: najprije Krist, a zatim, pri njegovu dolasku, oni koji mu pripadaju (1. Korinćanima 15:20–23).
Isusovo uskrsnuće stoga daje temelj nadi da smrt može biti pobijeđena. Bog koji je podigao svojega Sina može podignuti i one koji su umrli u njemu. Obećanje budućeg života počiva na Božjoj vjernosti i sili. [2]
Što Biblija kaže o ponovnom susretu?
Pišući vjernicima u Solunu, Pavao govori o žalosti zbog onih koji su umrli. Podsjeća ih da, zbog Isusove smrti i uskrsnuća, imaju razlog za nadu i usred tuge (1. Solunjanima 4:13–14). [3]
Zatim opisuje Kristov povratak: najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a živi vjernici bit će zajedno s njima u susretu s Gospodinom (1. Solunjanima 4:16–17).
Upravo izraz „zajedno s njima” daje uporište nadi u ponovni susret. Pavao opisuje zajedništvo ljudi koje je smrt razdvojila, a koji će biti s Kristom. To je biblijski temelj na kojem možemo graditi svoju nadu. [2]
To obećanje vezano je uz pripadnost Kristu. Kad razmišljamo o pojedinoj voljenoj osobi, njezin život i konačni sud prepustimo Bogu, s povjerenjem u njegovu pravednost i milosrđe.
Nada koja ostaje uz nas
Možda bismo željeli znati svaki detalj budućeg susreta: kako će izgledati, što ćemo prvo reći i kako ćemo se osjećati. Biblijski opis usmjerava nas na ono najvažnije: život s Kristom i konačno oslobođenje od smrti.
Otkrivenje 21:4 opisuje budućnost u kojoj Bog briše suze, a smrti, žalosti i boli više nema. U toj nadi sadržano je obećanje života oslobođenog onoga što nas danas ranjava i razdvaja. [4]
Danas nam draga osoba još nedostaje. Njezino mjesto za stolom ostaje prazno, a sjećanja mogu istodobno grijati i boljeti. U takav dan možemo ponijeti jednostavnu biblijsku misao: Bog ima moć vratiti život.
Nada u ponovni susret zato ima svoje uporište u Isusu Kristu. Dok čuvamo uspomene na voljene, možemo se osloniti na njegovo obećanje uskrsnuća.
Sljedeće nedjelje u rubrici „Riječi utjehe”: Kako vjera u Isusa mijenja naš pogled na smrt?
Izvori – Religija.me:
- Uskrsavanje Lazara i reakcije na to
- Dvije smrti i dva uskrsnuća
- Postoji li rešenje za strah od smrti?
- Biblijske tematske bilješke
Biblijski odlomci u članku prepričani su uz navedene reference; kratki izrazi u navodnicima izdvojeni su iz navedenih tekstova.
Tekst pripremio: Branimir Kristović
Osmrtnice Dubrovnik
Datum: 11. listopada 2026.