Kada izgubimo voljenu osobu, često ostanemo s pitanjima na koja nije lako pronaći odgovor. Neka od njih izgovorimo naglas, a neka ostanu duboko u nama.
Takvo pitanje nosila je i Marta kada je nakon smrti svoga brata Lazara izašla pred Isusa.
Lazar je već bio pokopan. Dani žalosti prolazili su sporo, a tuga je bila stvarna. Kada je ugledala Isusa, rekla mu je:
„Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.“
(Ivan 11,21)
Mnogi ljudi koji prolaze kroz gubitak mogu razumjeti te riječi.
Ponekad se pitamo zašto se nešto dogodilo baš tada. Zašto nije bilo drukčije. Zašto pomoć nije stigla ranije.
Evanđelje ne skriva takva pitanja. Ono ih iskreno prikazuje kao dio ljudskog iskustva.
Isus tada Marti ne daje objašnjenje za svaku njezinu bol. Umjesto toga, usmjerava njezin pogled prema nečemu većem od trenutka u kojem se nalazi.
Govori joj:
„Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.“
(Ivan 11,25)
Te riječi izgovorene su pokraj groba.
Ne u trenutku slavlja.
Ne nakon što je bol prošla.
Nego usred tuge.
Možda upravo zato i danas donose nadu mnogim ljudima.
📖 Za trenutak zastanite
Jeste li ikada u teškom razdoblju života poželjeli da možete vidjeti malo dalje od onoga što se trenutno događa?
Možda vam trenutno ne pada nikakav odgovor na pamet.
I to je u redu.
Neke misli ne razumijemo odmah. Ponekad ih se prisjetimo kasnije, u razgovoru, šetnji ili nekoj životnoj situaciji, i tek tada počnemo razumijevati njihovo pravo značenje.
Marta toga dana nije prestala tugovati.
Nije zaboravila svoga brata.
Nije dobila odgovore na sva pitanja.
Ali dobila je razlog za nadu.
Kršćanska poruka nije da smrt ne postoji.
Kršćanska poruka je da smrt nema posljednju riječ.
Zbog toga su se mnogi ljudi kroz stoljeća vraćali upravo ovim Isusovim riječima kada su se opraštali od svojih najmilijih.
Ne zato što one uklanjaju svaku bol.
Nego zato što podsjećaju da ljubav, sjećanje i nada ne završavaju na grobu.
📖 Za trenutak zastanite
Kada se danas prisjetite osobe koja vam nedostaje, koja vam je prva lijepa uspomena na umu?
Ponekad upravo zahvalnost za zajedničke trenutke postane jedan od najljepših načina čuvanja uspomene.
Možda vam trenutno ne pada nikakav odgovor na pamet.
I to je u redu.
Neke uspomene i misli vraćaju nam se tek kasnije, u nekom sasvim običnom trenutku života, i tada otkrijemo njihovu posebnu vrijednost.
Biblijske reference:
• Evanđelje po Ivanu 11,17–27
• Evanđelje po Ivanu 11,25–26
Potražite u Bibliji riječi utjehe.